Bila su to vremena post punk u Sjevernoj Americi, s obzirom na čudnu kombinaciju snažnog ženskog glasa-izuzetne kvalitete te starosjedilačke djevojke voluminoznog izgleda, prilično udaljene od one koju konzumira industrija-sa zrakom novi val koji je često obilježavao glazbu benda i uz učestalu i bitnu prisutnost rijetkih, ali dobro ostvarenih melodija saksofona (koji u nekim barovima zvuči poput jazza), kvintet je bio izvan konteksta - da tako kažemo - i slikom i zvukom, a možda i budući da su bili tako originalni, nevini i nekomercijalni, danas ih se većina nejasno sjeća većina koja je navikla konzumirati upravo suprotno.
Naslov lokalnog časopisa bio bi onaj koji je predložio ime ove grupe: zaključio jenedostatak romantike"u gradu San Francisko tih dana i na temelju te ideje odlučili su se nazvati Romeo praznina, ostati aktivan između 1979 y 1985.
Tri su faktora okončala njezinu obećavajuću karijeru: Uobičajena revnost ostalih članova prema pozornosti koju je pjevačica dobila; nedostatak podrške etikete prevoditelju koji, recimo to tako, nije bio tipični anoreksičar s obojanom kosom; i postigavši određenu popularnost i uspjeh - u trenutku dobrih zapisa - upravo kada je emitiranje glazbenih spotova na televiziji počelo jačati (i započelo je doba slušanja glazbe našim očima ...).
Romeo Void - Nikad ne reci nikad
http://es.youtube.com/watch?v=24U3qTG90RU