Danas se u rubrici 'Kino i obrazovanje' prisjećamo jedne od najamblematičnijih uloga nestalih
Fernando Fernan Gomez, pod vodstvom Joséa Luisa Cuerde u «
Jezik leptira«, Film iz 1999. godine, koji je osim spomenutog Fernána Gómeza u svojoj glumačkoj postavi imao: Manuela Lozana, Uxia Blanca, Gonzala Uriartea, Guillerma Toleda, Alexisa de los Santosa i Jesúsa Castejona. Zanimljivo, nedavno smo u filmu vidjeli i Fernana Gómeza
'Gore Azaña!' o čemu smo ovdje već raspravljali, ali on je tamo igrao sasvim drugačiju ulogu.
Scenarij, autora Rafaela Azcone, smješta nas u 1936. godinu, u kojoj Don Gregorio će Moncha predano i strpljivo podučavati svojoj mudrosti u smislu znanja, književnosti, prirode, pa čak i žena. Ali pozadina političke prijetnje uvijek će ostati, pogotovo kada se don Gregorio napadne jer se smatra neprijateljem fašističkog režima. Na taj način otvorit će se jaz između ova dva prijatelja, nastao snagom konteksta koji ih okružuje. Politika i rat dolaze između ljudi i neminovno dovode do tragedije.
Mi smo bez sumnje jedan od dragulja španjolske kinematografije (pobjednik 1999. u kategoriji 4 Goyas (najbolji novi glumac, najbolji redatelj, najbolji film i najbolja glavna muška izvedba)), koji, osim što pripovijeda o seoskom životu u Španjolskoj uoči sudbonosnog građanskog rata, govori o naklonosti koja nastaje između studenta i republičkog profesora.
A ta naklonost je ono što mi privlači pažnju u obrazovnom aspektu.
U nastavnom procesu vrlo je važan dobar odnos učitelja sa svojim učenicima u razredu. Ovaj odnos pozitivno utječe na učenje i mislim da ima recipročne učinke, ako učenik cijeni svog učitelja, slušat će ga s više pažnje, a to će osim što će koristiti učenju, biti od koristi i za učitelja, koji će se osjećati ispunjeno i za učenik koji će učiti. Učitelj se ne može ograničiti na prenošenje znanja i poučavanje predmeta, učitelj mora djelomično voljeti svoje učenike, pokazati da je spreman dati sve za njih i tako će se poželjno odazvati, jer kada jedan želi, u drugoga daje ono najbolje od sebe. osoba i voljena osoba također daju sve od sebe.
Tako u filmu Fernán Gómez voli svog učenika, brine o njemu i pokušava mu to prenijeti da uči. Nažalost, na kraju filma, kao i u stvarnosti, ova profesija učiteljice nije uvijek uzvraćena od strane učenika. Ali, s tim se morate boriti naoružani, da dođete do učenika. A to je obrazovna ideja koju spašavam iz filma, učitelja koji voli svoje učenike i s njima je uključen do posljednjih posljedica.
