Irska grupa stala je sredinom 2003. godine sa snimanjem za nastavak "Probudi se i pomiriši kavu" (2001.) priopćenjem u kojem se najavljuje stanka na neodređeno vrijeme, iako je sve nagovještavalo da će ona biti duga. Možda nije bilo jasnog smjera koji bi slijedio, lajtmotiva za nastavak. Bez žurbe. Svi su iskoristili vrijeme Dolores je na svom prvom solo albumu nadahnuto i solventno iskoristila svoje rock korijene, iako su za drugi resursi cilindra bili iscrpljeni. Noel je u međuvremenu koketirao s elektronikom Mono bend, od kojeg "Ruže", potpuno novi album autora Brusnice, njeguje se u nekim predmetima.
Bubnjevi kojima počinje “Conduct” nagovještavaju sjajnu temu, nekoliko minuta kasnije to se potvrđuje, uz one gudački aranžmani i te kristalno čiste house gitare koje prate slatki glas Dolores, osvojili su te. Ne ustručavaju se povući knjigu stilova, sa savršenom 3-minutnom pop pjesmom koja je “Tomorrow” i “Fire & Soul” ili obližnja harmonika “Raining In My Heart” (spašena sa sesija 2003.) poziva više slušatelja. Posrnulo u pokazivanju svojih najgorih tikova s "Losing My Mind" ustupa mjesto tajanstvenom zvuku "Shizophenic Playboya". Renoviranje emitiranja donosi introspektivu "Waiting In Walthamstow" koja prethodi snažnom "Show Me" i još jedno spašavanje dolazi s "Astralnom projekcijom" ili kako sažeti svoju karijeru u 4 minute dok se čini da se dobro obavljen posao ne uklapa u "Tako dobro".
Završavaju akustičnom temom koja daje naslovu albuma u kojem se sjećaju svoje solventnosti s minimalnim sredstvima i ostavljaju dojam da su slušali zbirku koja se odnosi na užurbane pasuse (opet ponavlja uvijek briljantno Stephen street na kontrolama proizvodnje) ali da u isto vrijeme zvuče obnovljeno. Ukratko, najveći uspjeh albuma je žrtvovanje nepotrebne hitnosti za spokoj koji je koherentniji s trenutnim stanjem grupe kojoj u ovom trenutku u filmu nije potreban vatromet.