S razmakom od 8 minuta između, budući da film traje dva i pol sata (više ili manje), film sam pogledao s više nego velikim zadovoljstvom «Watchmen«. Adaptacija (od mnogih koji danas postoje) stripa od velikog odjeka u SAD-u.
Film, odgajan pod konceptom totalnog realizma u slici, prekida s platnim spiskom samo što se tiče "heroja" i negativaca. Pripovijedajući o određenom trenutku u povijesti protagonista, on uzima vremenski i društveni faktor kao odrednice neiskorištenosti, izgubljenog vremena, "starenja" bića, sve dok ne otkrije da se bit nikada ne ruga.
Postavljanje dubokih pitanja, budući da su ljudska i bitna, ponekad je izloženo pod najočitijim premisama, a u drugima pojednostavljeno. Poput rijetkih filmova koji se mogu pogledati danas, dotiče teme visoke ljudske predanosti, sirovošću koja definira strip. U sjećanju je zabilježena boja krvi, kao i sakaćenja koja su dio spektakularne poezije koja izdvaja film.
Oduševljen sam onim što sam vidio, kao i što mogu reći, glasno i visinom koju implicira, da je koncepcijski blizu uzvišenom, iako vizualno do toga ne dopire. I kao što se obično događa u ovoj vrsti super produkcija, uvijek nešto ostane. Ali mogu oprostiti ekscese, ekscese. Preporučljivo? Naravno, dragi čitatelji.