Budući da se već nekoliko dana Festival nezavisnog filma održava u različitim prostorijama glavnog grada Buenos Airesa, ili tzv. BAFICI, iskoristio sam priliku da pogledam i komentiram neke od najrenomiranijih filmova festivala.
Jedno od malih cool iznenađenja na koje sam naišao u subotu uveče je'Prodajem mrtve«. Režija: Glenn McQuaid, i računajući u glumačkoj ekipi s Dominicom Monaghanom, Ronom Perlamom, Angusom Scrimmom i Larryjem Fessendenom. Argument oscilira između žanrova opšteg znanja. Vampirski teror, bizaran koji ne zna dobro kuda prolazi ozbiljnost (ako se desi), i komični ton koji uspeva da što bolje koegzistira prethodna dva žanra.
Priča govori o dva pljačkaša leševa, da ih isporuče poznatom Doktoru naroda (smestite se u severnoameričku eru njenih početaka), koji ih tera da nastave krađu, sve svežije i u većem broju, u zamjeni za ne prijavi ih policiji. Oba lopova su primorana da nastave svoj posao, dugi niz godina. Sve dok jedne noći ne naiđu na leš drugačiji od uobičajenih. Sa ogrlicom napravljenom od bijelog luka i kolcem probijenim kroz srce, oba protagonista ne znaju da su naišla na tek rođenu vampiricu. A oslobađajući je iz "vječnog sna", otkrivaju da mogu, predajući je Doktoru, okončati sve svoje probleme, i tako nastaviti svoj posao, na mnogo opušteniji način. Tako je pojava "čudnosti" sve češća, sve dok ih jedinstvena prilika u životu ne stavi između kamena i nakovnja, da bi ih, konačno, uhvatila policija i izrekla na smrt.
Sada, sa spektakularnom umjetnošću i fotografijom, svađa je prestala sazreti. Čak se i ne snalazi dobro u dramskim resursima svakog korištenog žanra. Komični ton koji ne prestaje, ironija koja ne prestaje, teror koji ne prestaje. Film koji se može očekivati između kokica i brendiranih gaziranih pića u vrlo komercijalnoj prostoriji, a uz kartu koja je preskupa. Od onih filmova koji zabavljaju tokom adolescencije, jer sve zabavlja u adolescenciji.
Mislim da bi, da su se u potpunosti kladili na horor žanr, napravili zaista dobar film. Ali u ovom trenutku u žanru «ni», malo emocija je generisano u gledačkoj publici, vrlo tipično za Festival.