Bila sam znatiželjna da vidim Little Miss Sunshine, možda film otkrovenja sjevernoameričke industrije ove godine, kako se čak ušunjala u borbu za Oskara i kako su ga akreditirani novinari na toj ceremoniji jako aplaudirali, pa sam ga gledao sa svim tim dobrim referencama . Dobar film, da gospodine, mada je možda pohvala preuveličana sa moje tačke gledišta.
Porodica Hoover je grupa onoga što u Sjedinjenim Državama zovu 'gubitnici' ili 'gubitnici' (ako vam tamo stave tu etiketu, mrtvi ste). Tu je, međutim, paradoks da je otac porodice opsjednut postizanjem uspjeha i vjeruje da ima formulu da do njega dođe u samo osam koraka.
Majka koja voli, njen brat samoubica, sin koji se zavjetuje tišinom iz čiste pobune mladih, djed ovisan o heroinu i djevojka opsednuta time što je Miss Universe čine ovu osebujnu porodicu. Svi oni kreću na divlje putovanje kako bi otpratili djevojčicu na izbor 'Mala Miss Sunshine'. Veći dio filma postaje 'road movie' s različitim utjecajima kao što su 'Ovaj mrtav čovjek je vrlo živ' ili 'Dvije vrlo glupe budale', iako s mnogo profinjenijim stilom.
Poput Simpsonovih, žene igraju ulogu marljivosti, dok su muškarci svi ekstremisti, a samoubilački homoseksualac je najviše usredotočen. Film zamjera određene argumente iz 'Američke ljepote', ali ga preokreće i predstavlja sa svim kanonima komedije.
Vrijedi vidjeti, bez sumnje. Dobar rad glumaca, dobar soundtrack i jednostavna naracija bez hvalisanja.