El rimejk horor klasika Posljednja kuća s lijeve strane Režirao ga je Dennis Iliadis u produkciji Wesa Cravena koji je režirao pionira još 70-ih, ostavlja mnogo da se poželi.
Ponekad, hajde, skoro uvek, bolje je ne praviti klasičan film jer će se uvek izgubiti.
I sa ovim remake filma Posljednja kuća s lijeve strane pred nama je jasan primjer gore navedenog. Ako se u klasiku Wesa Cravena gledalac osjećao uznemiren ludilom trojke koja je silovala mlade žene, s vrlo jakim i neugodnim slikama, sada je sve ostalo u vrlo mekoj sceni silovanja i s držanjem u koje je nemoguće prodrijeti ali u svakom slučaju. Neću biti tako izbirljiv.
Scene ubistava i smrti su dosta različite jer su prikazane bez ikakvog stida poput uboda nožem, udaraca u glavu, hica i sl., pa će za neke to biti nešto krvoproliće.
Što se priče tiče, mislim da je uloga sina ubice nepotrebna jer ovu priču nije potrebno pričati. Osim toga, loše je nacrtan u scenariju i ne suosjećamo s njim.
S druge strane, završna scena i posljednja smrt su potpuno besplatni.