23. marta je pušten u bioskope širom zemlje film 300, adaptacija grafičkog romana Franka Millera na velikom ekranu (drugi nakon Grada grijeha). Sada se pozadina mijenja i svjedoci smo bitke kod Termopila (480. pr. Kr.), U kojoj je 300 spartanskih ratnika pokušalo zaustaviti napredovanje Kserksove perzijske vojske na putu prema kontinentalnoj Grčkoj i događaje koji su do nje došli iz Leonidove perspektive, kralj Sparte.
Među brojnim kritikama koje je ovaj film izazvao, postoji nekoliko onih koji ne podnose svoju težinu. Jedan od njih je na primjer to nema istorijsku strogost. Ako uzmemo u obzir da se radi o adaptaciji (najvjernije za one koji su čitali strip) djela Franka Millera, ne morate tražiti mačku tri stope, samo morate pogledati papirna verzija, a zatim komentirajte povijesnu strogost ovoga. Još jedna od crnih tačaka koje mu kritika daje je njegovo izvinjenje za rat u Iraku. Pitanje je zašto iz Iraka, pa čak i dalje, koga bi američka vojska trebala predstavljati? Budući da je Xerxes neka vrsta Georgea Busha mlađeg, mislim da mu se njegova uloga u filmu ne bi jako svidjela.
Druga stvar je to krvavi spektakl je najbolji, postoji mnogo postavljenih fraza i snimaka uzastopnih snimaka sa usporenim snimkama bitke kod klisure, a sve to pod praktično dizajniranim pozadinama. Ili da izvedbe mogu malo ovisiti o kontekstu u kojem se veliki dio filma odvija, odnosno ratnim scenama.
U svakom slučaju za mene je nastup Gerard Butler u ulozi Leonide čini mi se više nego korektno. Butler je već viđen sa sporednim ulogama u Timelineu, Vatrenom carstvu ili Tomb Raider: The Cradle of Life, ali se za široku javnost posebno istakao muzičkim filmom The Phantom of the Opera Joela Schumachera. Time je dao život duhu, pokazujući svoj talent kao pjevač. Taj mlaz glasa čini da se, ako je moguće vidjeti 300 u originalnoj verziji, preporučuje čak i više nego u onoj koja je sinkronizirana na španjolski. U scenama u kojima mora motivirati svoje vojnike izvlači bas koji u kinu drhti čak i na zidovima. Ostatak glumačke ekipe čine Lena Headey kao kraljica Gorgo, Rodrigo Santoro kao Xerxes ili David Wenham kao Dilios koji ispunjavaju ono što se od njih očekuje.
Iza kamera može se istaknuti Zack Snyder, čiji se dosadašnji nastavni plan i program sastojao od nekoliko manjih filmova, od kojih se može istaknuti njegov debi s Dawn of the Dead, verzijom filma Zombie (1978), učitelja Georgea A. Romera. S 300, Snyder je stvorio jedan od posljednjih velikih hitova u američkoj kinematografiji, a sada je uronjen u postprodukciju Watchmen-a, jednog od najboljih stripova u povijesti Alana Moora i Davea Gibbonsa.