Prvi put čujem Klaus & Kinski Još 2008., osim što sam bio zasjenjen s par pjesama, mislio sam da neće imati mnogo budućnosti osim iznenađenja, jer sam vjerovao da će pjevačev slabašan i krhki glas na kraju otežati muzički projekat jednako eklektičan kao koju su ponudili u tom nadahnutom debiju "Tvoja krijes gori."
No nije bilo slučajno što se Marinin glas tako dobro uklopio u komade koliko i dijametralno suprotne "Mengele i ljubav" o "Roonie O'Sullivan", a nije zato što u stvarnosti unutar bogate instrumentalne baze pokazuje svoju solventnost krećući se poput ribe u vodi kroz vrlo različite stilove, pa je moja teorija potonula, budući da je pjevačev glas na kraju postao pečat identiteta projekt.
Uvijek prihvaćajući krhkost i pričajući svakodnevne priče (ponekad traumatične) koristeći ironiju, grupa stiže do ovog trećeg albuma "Kovači i umor" s dojmom nastavka u stalnom stanju milosti. Nije lako pronaći takvu širokogrudost u španskom pop-u, pa mi isprva samo padne na pamet jedan, Grupa od Teresa Iturrioz (Le Mans). I evo kako oni prihvaćaju dvojac "Žrtva" i ne smeta im miješanje elektronskih aranžmana sa izrazito rock gitarama "Duboki vrhovi", iznenađenja koja daju boju albumu u kojem se ističe sanjivi pop koji su navikli isporučivati. I opet su upali u oko u tako preciznim temama kao što su "Sonet", "Ugovor" ili "Penzija" i ostavljaju dojam da su usavršili i na kraju poboljšali svoj projekt u smjeru naviše, gdje će samo oni znati gdje je vrh.
http://www.youtube.com/watch?v=JSLFxi5dN6A