Da, mladi dodatak argentinskih novina Zvuk trube, objavila je intervju s mladom pop pjevačicom, koji se poklopio s izlaskom njenog posljednjeg albuma Nisam ja, ti si.
Engleski umjetnik govori o svojoj obitelji, svom seksualnom životu i naravno novom albumu, koliko različito izgleda (i čuje) u odnosu na svoja prijašnja djela.
Tijekom intervjua možete udahnuti bunt i prijestup adolescenata na koje nas je Alen navikao, ali možete vidjeti i što je proces pisanja pjesama i koja pitanja vas brinu kada pišete pjesme.
Ostavljam vam dio intervjua, u nastavku ostavljam link za one koji ga žele pročitati u cijelosti.
-Mnogo djece ide na vaše predstave. Postanete li ikada samosvjesni kada se dotaknete ovih tema o seksu i neprivilegiranim dečkima?
-Ne, ljudi koji dolaze na moje koncerte već su čuli moje pjesme i dolaze ih vidjeti uživo. Uopće se ne osjećam samosvjesno. Također, da sam sputan, ne bih ih napisao jer skladam s namjerom da interpretiram temu. Zapravo, nikad nemam inhibicije.
-U "Alright, Still" jednu pjesmu posvetili ste svom bratu ("Alfie"), a drugu svojoj baki. Ima li još obiteljskih posveta?
-Članovima obitelji? Da. Vrati se na početak govori o mojoj sestri. On nije postojao o mom ocu. Ta pjesma ima staru jazz ploču iz 40-ih koja svira u pozadini, jer ima osjećaj stare pjesme. Riječ je o meni i mom prošlom životu i podsjeća na neko drugo vrijeme. Oh, a kineski je o mojoj majci.
-Kao i u svom prvijencu, u većinu novih pjesama stavljate iskustva koja nisu smiješna u veselim melodijama i tekstovima punim humora
-Valjda je to jedini način da se prave pjesme koje meni imaju smisla. Ne vidim smisla biti jako, jako tužan zbog nečega. Zato pokušavam to učiniti smiješnim. I, naprotiv, sretne stvari izgledaju tužno. Mislim da je, na neki način, moja kontradikcija ono što moju glazbu čini zanimljivom.
-Tema "22" govori o djevojci koja osjeća pritisak da ima dečka kao simbol uspjeha. Mislite li da zato mnoge mlade žene mogu tražiti trajne veze?
-Haha da. Zašto? Zar se to ne događa u Argentini? Mislim da tema, isto tako, nastoji reći da ako djevojka smatra da ne zna kamo ići u svojoj profesiji, njena jedina mogućnost je u muškarcu i u ideji da je može financijski uzdržavati.
-Imate li vremena odgovarati na mailove svojim obožavateljima kao prije?
-Pokušavam to učiniti. Moja pomoćnica provjerava moju e-poštu, ona je ta koja stavlja stvari ispred mene na potpis. Puno toga šaljem navijačima. Ne mogu više odgovarati na MySpaceu, ali odgovaram na pisma i materijale koje dobijem poštom.
-Tvoj prvi prozor bio je MySpace. Jeste li tamo otkrili bendove?
-Da, otkrio sam puno ljudi na MySpaceu. Kate Nash je jedna od ljudi koje sam tamo upoznala. Volim je slušati. A tu je i nova djevojka po imenu La Roux. Jako je dobro. Sviđa mi se.
-Jeste li stvarno bili buntovni u školi kao što se kaže?
- Ne, ne toliko. Zapravo, bila je jako nesretna dok je bila u školi i htjela je promijeniti školu. Moj jedini način da se izvučem iz toga je bio da se loše ponašam i oni bi me jurili. To je bio moj način da se nosim s njima.
-Kako vas je glazba promijenila?
-Mislim da mi je to dalo smjer u životu. To je bilo nešto što si mogao učiniti i dobiti pozitivnu reakciju ljudi. Sve što je do tada radio izazivalo je negativne reakcije. Glazba je bila prva stvar koju sam radio koja se ljudima svidjela.
Za čitanje cijelog intervjua kliknite ovdje
izvor: Zvuk trube