Iz BAFICI -ja, Perroneova kritika na "Bonus Track"

Upravo se devedesetih godina argentinska kinematografija približila i konsolidirala po određenim imenima filmaša novu liniju kinematografske produkcije u kojoj se nastojalo povratiti sitnica, jednostavna priča, intimnost tipična za radnje jednog naroda, komšiluk, porodica. Bio je to val koji i danas ostaje svima na usnama, u rukama najpoznatijih argentinskih redatelja, ali i novih. Pozvan Novo argentinsko kino, bio Raul Perrone, pored Martin Rejtman, jedan od prvih koji je svoj pogled usmjerio prema jednostavnosti priča daleko od velikih blockbustera u najboljem holivudskom stilu.

Pa, dogodilo se da se, nakon što u posljednjem razdoblju nije bio previše aktivan, ponovno pojavio u pikovima i cvijeću u novom izdanju BAFICI -ja, kako bi predstavio tri filma snimljena u posljednje vrijeme. A ono što me danas brine je ono pod naslovom «Bonus track«. Posebno ime, ali to je naslikano na dotičnom filmu. Zašto? Tinejdžeri, cigarete, skejtbordi, priče koje nisu priče i ljubavi koje nisu ljubavi.

Grupa od Skater boys provode ga, po ceo dan, pa i po celu noć, vozeći skejtbord, radeći trikove, žaleći zbog lomova, smejući se i pušeći. Razgovori koji ne vrijede ništa, više od onoga što je svojstveno likovima. Kao da ste epizoda u školi, sjećate se starih učitelja, vrijeđate se s navodnim prijateljem jer zaboravlja upozoriti da će zakasniti, a možda i nagovještaj ljubavi koji graniči s hormonskim, a ne emocionalnim.

Film ništa se ne računa, iako se sve računa. Nije zasnovana na klasičnoj strukturi u kojoj je radnja, likovi ili situacija, koja film vodi naprijed, već ostaje u tome da ne kaže ništa, već da prikaže stvarnost, način života ili suočavanje sa životom , u tako određenoj dobi kao što je adolescencija. U svakom od dječaka nastaje ogroman svijet, ali to je s vremena na vrijeme izopačeno na način na koji se povezuju, koji lebdi između uloge i iskrene komunikacije.

Film koji vrijedi pogledati kako biste otkrili kojim putevima danas ide novo argentinsko kino, koje je danas više kontrarevolucija revolucije nego sama revolucija.

I evo, kompilacija fotografija koje je napravio Perrone s materijalom dobijenim tokom snimanja.


Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.