Intervju sa Ericom Romherom - Engleskinjom i vojvodom

rohmer

Kaže da je dugo čekao na snimanje filma, da je bio veoma komplikovan, veoma skup. Znači li to nešto o odbacivanju prirodnih scenografija, u kojima su studijski setovi bili uslov za film?

Inlay je već postojao na celuloidu, ali je bio veoma skup. Proces se sastoji od snimanja na pozadini u boji koja se ne pojavljuje na filmu. Užasno plava ili zelena. To nije pozadinska tkanina. Ono što me je zanimalo kod ove tehnike je da možemo ući u set, da postoje perspektivni pogledi, da možemo proći kroz ulaze, da vidimo ljude na prozorima. Ono što u ovom trenutku nije u potpunosti urađeno je kineskoping, koji se sastoji od prevlačenja videa na film, brisanja svih redova. Sada idemo direktno od videa do filma bez posredovanja projekcije.

Ima nešto jako snažno u filmu, to je rekonstrukcija senzacija. Naročito u sceni u kojoj dvije žene gledaju pogubljenje kralja na Place de la Concorde, sa vrha Meudon. Mislite li da zaista možemo vidjeti i čuti smrt Luja XVI odakle su oni?

Krenuo sam od knjige, gde ona kaže: Meudon se nalazi na visini, ja sam se popeo do njega. Činilo se da je nebo učestvovalo u dvoboju. I drugi su to rekli, bio je to posebno zlokoban dan. Piše: dvogledom smo mogli vidjeti mjesto Luja XV. Trenutno, iz Meudona, ne vidimo ništa jer postoje zgrade. O Place de Louis XV, odnosno o Place de la Concorde, takođe ne vidimo ništa. Udaljenost je 7 km. kao ptica. Uvek sam voleo precizne stvari. Sa terase Château de Meudon, na koju sam postavio scenu, zaista možemo vidjeti Dome des Invalides, Notre-Dame, Panteon, a posebno danas Ajfelov toranj. Možemo li vidjeti postoji li svijet ili ne? Možda U svakom slučaju, ona kaže: "Vidim plavu i crvenu." Veoma je nejasno. Možemo li čuti nešto? Da je duvao sjeverni vjetar, zvuci bi mogli dopirati malo jasnije. Zvuci koji dolaze do nas nisu nužno oni od Concorda. To može biti neka vrsta lanca: ljudi koji slušaju pucnje, mogu početi da vrište. Zato nije potpuno nevjerovatno. (…)

Deklaracije koje je prikupio Stephane Bouquet, Patrice Blouin, Charles Tesson

Cahiers du cinéma, jul-avgust, 2001

Da biste pročitali cijeli izvještaj, stranica je ovo, gdje razvoj likovne umjetnosti nevjerovatnog Erica Rohmera na kraju ima smisla. Za istinske filmske ljubitelje i ljubitelje umjetnosti u svim njenim planovima, preporučujem da pročitaju cijeli članak.


Budite prvi koji komentarišete

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.