Argentinski list Clarín objavio je bilješku velikom bivšem Beatleu u kojoj je govorio o njegov najnoviji album, snimljen pod pseudonimom The Fireman. Tamo je objasnio kako je bilo snimiti sa producentom od kakvog je statusa mladost (sarađivao sa U2 i The Verve), zvuka koji se budi električni argumenti, album o kojem je riječ, te očekivanja i izazove koji se javljaju svaki dan.
Sa snažnim eksperimentalnim pečatom, McCartney je priznao da sa Electric Arguments pokušava odati počast cijeloj bitničkoj generaciji, kao i književnost i posebno, uticaj koji autori kao npr Allen Ginsberg, William Burroughs i Ferlinghetti, u kompoziciji i sklapanju albuma.
Bilo je i vremena da otkrijete formulu koja vas drži dalje i čeznuo je za prošlošću uz anegdotu iz svoje beatl prošlosti, sa Lenonom, Ringom i Harisonom.
Slijedi dio intervjua:
¿Odakle dolaze "električni argumenti"?
Dolazi iz fraze koju sam preuzeo iz pjesme Allena Ginsberga. Činilo se da se uklapa u duh albuma. Poznavao je tehnike rezanja Williama Burroughsa, autora Golog ručka. Razmišljao sam da uzmem nekoliko riječi i dodam neke svoje u istom tonu. Tražili smo stvari kao što su Ferlinghetti, Ginsberg i takvi ljudi. Gledao sam u knjige poezije. Uzeo bi riječ i spojio je s frazom iz druge pjesme. On je spojio riječi i dao im značenje.
Jeste li upoznali Burroughsa?
Da, ali nije dobro. Bio je zagonetan i nije mnogo pričao. Imao sam mali studio u londonskom West Endu gdje je bio Revox snimač i mikrofon za demo snimke. Iznajmio sam podrum nekim njegovim prijateljima i oni su pitali da li William može koristiti moju mašinu. Snimao je stvari, ali nedavno sam razgovarao s Barryjem Milesom, koji je snimio Burroughsove snimke, i rekao je da su ti snimci zauvijek izgubljeni.
Jeste li odlučili da "Electric Arguments" bude više baziran na pjesmama?
Druga dva Fireman albuma su bila instrumentalna. Obično se cijela tema zasniva na akordu, kao u indijskoj muzici. Kada pređemo na teoriju „više od jednog akorda“, držimo se teorije „šta kažeš na malo pevanja?“. Ovaj put smo koristili više od jednog akorda i odlučili smo se razgranati i zapjevati.
Da li biste rekli da su bili zastrašeni mitološkom hijerarhijom koja je okruživala Beatlese od sredine 60-ih?
Odlučili smo da smo previše uplašeni pritiskom da budemo Beatlesi i da moramo da uradimo "pjesmu Paula McCartneyja" ili "pjesmu Johna Lennona", pa sam došao na ideju za Lonely Hearts Club Band narednika Peppera, ideju o pretvarajući se da nismo Beatlesi nego onaj drugi bend. Bilo je veoma oslobađajuće. To nam je omogućilo da idemo na mjesta za koja nismo mislili da su nam na dohvat ruke.
Za ovaj album, čini se da je usvojio estetiku beat pesnika da je „najbolje prvo na šta pomisliš“.
Da, nisam napisao nijedan tekst, pa smo morali da ih improvizujemo svaki dan u studiju. Iako sam bio malo uplašen, bilo je vrlo uzbudljivo naučiti raditi na taj način. Sve je urađeno u jednom danu, u najboljem stilu beat poezije. Sve smo radili tamo, u hodu.
Da li vam je važno da nastavite s kreativnim rizicima u ovom trenutku svoje karijere?
Za mene je i dalje važno rizikovati. Možda bi na mom mjestu drugi pomislili: "Pa, bolje je igrati na sigurno", ali meni se to nikada ne dešava. Studija me uzbuđuje. Uzbuđujem se i kažem: „Da, hajde da uradimo to“, a tek kasnije shvatam da sam rizikovala.
Da pročitate cijeli intervju, cliži ovdje
Izvor: Clarín