Da, mladi dodatak argentinskih novina Clarín, objavila je intervju s mladom pop pjevačicom, koji se poklopio s izlaskom njenog posljednjeg albuma Nisam ja, to si ti.
Engleski umetnik govori o svojoj porodici, svom seksualnom životu i naravno svom novom albumu, kako izgleda drugačije (i čuje) u odnosu na svoja prethodna djela.
Tokom cijelog intervjua možete udahnuti pobunu i adolescentski prijestup na šta nas je Allen navikao, ali možete vidjeti i šta proces pisanja pjesama i koja pitanja vas brinu pri pisanju pjesama.
Ostavljam vam dio intervjua, ispod ostavljam vezu za one koji ga žele pročitati u cijelosti.
-Mnogo djece ide na vaše predstave. Postajete li ikada samosvjesni kada dodirnete ove teme o seksu i ugroženim dečkima?
-Ne, ljudi koji dolaze na moje koncerte već su čuli moje pjesme i došli ih vidjeti uživo. Uopšte se ne osećam samosvesnim. Takođe, da sam inhibiran, ne bih ih pisao jer komponujem s namjerom da tumačim temu. Zapravo, nikad nemam inhibicije.
-U "U redu, ipak" posvetili ste pjesmu svom bratu ("Alfie"), a drugu baki. Ima li još porodičnih posveta?
-Za članove porodice? Da, Natrag na početak govori o mojoj sestri. On nije bio Postoji o mom ocu. Ta pjesma ima staru jazz ploču iz 40 -ih koja svira u pozadini, jer ima osjećaj stare pjesme. Radi se o meni i mom prošlom životu i podsjeća na neko drugo vrijeme. Oh, i kineski je o mojoj majci.
-Kao i na svom debiju, u većinu novih pjesama stavili ste iskustva koja nisu smiješna u vesele melodije i sa tekstovima punim humora
-Valjda je to jedini način da stvaram pjesme koje za mene imaju smisla. Ne vidim smisao biti jako, jako tužan zbog nečega. Pa pokušavam to učiniti smiješnim. I, naprotiv, sretne stvari izgledaju tužno. Mislim da je moja kontradikcija na neki način ono što moju muziku čini zanimljivom.
-Tema "22" govori o djevojci koja osjeća pritisak da ima dečka kao simbol uspjeha. Mislite li da je to razlog zašto mnoge mlade žene mogu tražiti trajnu vezu?
-Haha da. Zašto? Zar se to ne događa u Argentini? Mislim da subjekt, isto tako, nastoji reći da ako djevojka osjeća da ne zna gdje da ide u svojoj profesiji, njena jedina mogućnost je u muškarcu i u ideji da je može financijski podržati.
-Imate li vremena da odgovarate na e -poštu svojim fanovima kao i prije?
-Pokušavam to učiniti. Moja pomoćnica provjerava moju e -poštu, ona je ta koja stavlja stvari ispred mene da potpišem. Šaljem mnogo stvari fanovima. Ne mogu više odgovarati na MySpaceu, ali odgovaram na pisma i materijale koje primam poštom.
-Tvoj prvi prozor je bio MySpace. Jeste li tamo otkrili bendove?
-Da, otkrio sam mnogo ljudi na MySpaceu. Kate Nash je jedna od ljudi koje sam tamo upoznao. Volim je slušati. I tu je nova djevojka po imenu La Roux. Veoma je dobro. Sviđa mi se.
-Jeste li zaista bili buntovni u školi kao što kažu?
-Ne, ne toliko. Zapravo, bila je jako nesrećna dok je bila u školi i htjela je promijeniti školu. Jedini način da izađem iz toga bio je da se loše ponašam i oni bi me jurili. To je bio moj način da se nosim s njima.
-Kako vas je muzika promijenila?
-Mislim da mi je to dalo smer u životu. To je bilo nešto što ste mogli učiniti i dobiti pozitivnu reakciju od ljudi. Sve što je do tada radio, izazvalo je negativne reakcije. Muzika je bila prva stvar koju sam radio i koja se dopala ljudima.
Da biste pročitali cijeli intervju, kliknite ovdje
Izvor: Clarín